Iskreno rečeno – malo je igara koje su "naše gore list", a da steknu popularnost na platformi poput iOS-a. Ipak, iznimki ima – upravo gledate u nju.
"Još Hrvatska ni propala dok ima programera" – koji rade aplikacije te igre za platformu koja ruku na srce – nije "capo di tutti capi" na ovim prostorima. Nismo počeli ove retke pisati da bi vas uvukli u vječnu raspravu "Android-iOS-Windows" već zato da vam ukažemo na neki domaći proizvod vrijedan hvale.
Ukoliko vam netko danas spomene riječ "Hajduk" vjerojatno ćete pomisliti na našeg domaćeg prvoligaša koji pokušava zaigrati u Europi te pošto-poto izvući se iz dugova. Ali ako razmislite drugi puta znati će ti da se radi o povijesnim romantiziranim gerilskim odmetnicima koji su se borili protiv Osmanlija te njihovih osvajanja.
Nekad moćno Osmanlijsko carstvo, prkosi mu hajdučija ...
No da ne ulazimo više u povijest, kakve veze Rebel Hero ima s navedenim junacima? Ima iz razloga koji je sinonim ove igre – glavni junak je hajduk pozamašnih brčina te velikog arsenala kojeg se ne bi posramio niti Njemački Wermacht, ali niti Osmanlijske horde.
Prvi dodir sa igrom je pomalo čudan – čuti ćete svojevrsno "zavijanje" što je u biti ganga – tradicionalna narodna pjesma kojom su se hajduci hrabrili i moralno jačali prije juriša na Osmanlije. Na izboru su vam opcije – nova igra, početak snimljene pozicije, opcije te opis kako igrati igru.
Ijooooooooooooooooo
Jednostavno i bez puno filozofije, tako i volimo! Programer Stjepan Barbarić se potrudio da na početku odmah bude prisutan "kvazi-RPG" element dakle odabir oružja (12 komada) koje ste otvorili kao što su npr. sablja ili kubura (ono iz čega pucaju kada se održava Sinjska alka).
U igri postoji 40 levela koji su pretrpani protivnicima što je i dosta vjerodostojno jer je Osmanlija bilo zaista puno. Ipak, ponekad zna zasmetati ova činjenica budući da će slabiji igrači sporije reagirati i biti frustrirani. No zato je tu izbor od tri težine igranja, pa tko voli teško – neka bira, a tko voli lakše neka napravi isto.
Gameplay ...
Možda najbolji dio je borba s "boss" neprijateljima i grafički igra dosta dobro parira ostalima pa tu ima svega – od krvi do zelenih polja. Naravno, ništa nije previše "kristalizirano" ili "izpikselizirano" tako da eye candy efekt ostaje relativno dobro prezentiran.
I po snjegu i po kiši ...
Slušajući zvuk i gledajući animacije – sve se dobro odvija, bugova nema, a glazba je dosta jednolična no može se "probaviti". Dobar dio igre je taj što vam uvijek da je do znanja gdje je sljedeći "checkpoint" bez da previše gledate jer se akcija odvija na sve strane.
Ima tu i dosta RPG elemenata ...
Tkz. "shop" za dodatno streljivo, oružje i zdravlje je već dio provjerenog gameplaya pa tu autoru ne zamjeramo na inovativnosti, ali kontrole su zato dio na kojem se treba raditi budući da hajduka kojeg kontrolirate često sekunde dijele od života i smrti.
Iako izgleda dosta "prenatrpano" igra daje naznake početka i kraja
Lamentacije o odlukama programera što se tiče dizajna su bespredmetne jer se on kao takav uklopio u dizajn generalnog izgleda jedne iOS igre. Ne možemo očekivati previše, a premalo nismo dobili. Ipak, ne očekujte nešto bajno, ali nemojte ni odašiljati mantru o lanjskom snijegu što se tiče dizajna koji jednostavno "radi" za ovu igru.
Animacija je jednostavna no u istom trenutku i dosta atraktivna ...
Rekorde je moguće rušiti, a dokumentacija koju smo naveli je opširna što nam se veoma sviđa. Opcije se najviše odnose na sam gameplay tako da tu nemamo ništa za istaknuti, a ne smijemo zaboraviti pohvaliti samu "dušu" igre koja ima ono nešto – svi su u igri doslovno "nabrijani" što vas tjera da se uživite u ulogu unutar igre. Ovo nedostaje mnogim igrama danas, pogotovo onim na mobilnim platformama.
U boj, u boj mač iz toka braćo, nek dušman zna kako mremo' mi ...
Brzina izvođenja nije sporna, vidi se da iPhone to sve lagano izvodi i ne morate očekivati neka velika zastajkivanja iako je isto tako evidentno da se na igri može još puno raditi – napraviti je fluidnijom, dodati pokoju zvučnu kulisu i nova oružja te likove.
Ako predbacujete igri dizajn - kao npr. snjeg, onda vam moramo skrenuti pozornost da se tada ratovalo po takvim uvjetima (iako nije bilo popularno). Primjer je i unuk Nikole Zrinskog - Nikola koji je ignorirao ovu ratnu filozofiju tog vremena i sa konjičkom jedinicom iznenadio Turke, prošao Ugarsku, osvojio desetak turskih utvrda i spalio im most preko Baranje (20 km). Tako je i zaustavljen daljnji prodor u Europu. Igra ima tu težinu!
Sami uljepšajte doživljaj ...
Preporuka? Ojačajte doživljaj. Upalite sa strane staru hrvatsku domoljubnu pjesmu iz 1866. godine koja opisuje vrijeme kad su Osmanlije bile na vratima Europe (Siget, 1566. godine) i igrajte se hajduka. Odličan spoj jedinstvene vrste koju gotovo ne možemo naći osim u igrama o drugom svjetskom ratu (Call of Duty, Medal of Honor) i to na iOS-u. Bravo domaći!
Pozdrav autoru ovog članka, igrica dobro recenzirana, ali, imam malu napomenu.
Po tko zna koji put se ponavlja, da, ako je tko "bad boy" i usput ima korijene "kamene", odmah ga se takvim etiketira, a nerijetko i sve nas Hercegovce (kontekst: primitivizam i što sve ne).
Evo, čitam na više hrvatskih web stranica vijest o pojavi ove igrice, te kada je riječ o autoru(ima), uvijek se rabi pridjev "naš".
Pa hajdemo pokušati, odmaknuti nas od hrvatskog stereotipa tipa, čarapi bijeli, prevaranti, primitivci itd., pa kazati da je vrijedni autor iz srca kamena: Širokog Brijega.
Pozdrav svim ljudime dobre volje... :)